Ukradena djetinjstva – ceremonija povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
Ima jedan grad oduvijek mi drag / Ima jedan hrast slavonski / Ima jedan grad svakom srcu drag / Ima jedan div hrvatski / Vukovar, Vukovar… Stihovi su poznate pjesme Vukovar, Vukovar kojima su članovi školske glazbene skupine svečano otvorili ceremoniju povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u kupoli naše škole 17. studenoga 2023. godine.
Ovaj državni blagdan obilježava se 18. studenoga u sjećanje na dan kada je 1991. slomljena herojska obrana grada Vukovara i počinjen pokolj u Škabrnji. Bitka za Vukovar započela je 25. kolovoza, a završila 18. studenoga 1991. Do tragičnog sloma obrane grada poginule su 1624, a ranjeno više od 2500 osoba. U koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenih branitelja i civila, a iz grada je prognano oko 22 tisuće njegovih stanovnika. Na popisu zatočenih i nestalih osoba iz Domovinskog rata još je nekoliko stotina osoba s vukovarskog područja.
Od početka Domovinskog rata prošlo je više od 30 godina. U tih 30 godina nije utvrđen točan broj djece ubijene tijekom opsade i okupacije Vukovara. Ratna 1991. godina do sredine 1992. u Vukovaru i okolici odnijela je cijeli jedan razred života. Upravo nam je ovaj podatak bio povod za ceremoniju Ukradena djetinjstva kojom smo nastojali odati poštovanje najnedužnijim žrtvama rata, djeci.
U projekt obilježavanja ovog važnog datuma udružile su se tri školske skupine, povijesna, glazbena i novinarska skupina koje su zajedničkim snagama uspjele dočarati uvjete u kojima su preživljavala vukovarska djeca te ukazati na njihovo prerano odrastanje ili njihove prerano ugašene živote. Dok su na nekom drugom kraju domovine neka sretnija djeca bezbrižno skakutala i igrala se, mali Vukovarci dane su provodili u ustajalim podrumima, slušali zvukove letećih projektila i molili se za spas. Inspiracija za organizacijom ovakve ceremonije bile su knjige Mama, ne vidim nebo autorice Ani Galović i Krhotine djetinjstva u izdanju Udruge „Žene u Domovinskom ratu”.
Prije čitanja priča iz navedenih knjiga, učenicima je prikazan kratki dokumentarni film Grad odjeka i tišine, koji su za ovu svrhu snimili učenici, članovi školske novinarske skupine pod mentorstvom profesorice i knjižničarke Biljane Barišić Mudri. Redatelj filma, učenik Leon Klemše, prije premijere filma, kazao je nekoliko uvodnih riječi o procesu stvaranja filma: Napravili smo istraživanje o temi Domovinskog rata i Vukovara, intervjuirali osobe potrebne za naš film, pozvali protagonisticu, svjedokinju iz Vukovara, te izradili jedinstvenu priču. Uz brojne kadrove iz rata i intervjua, gradili smo tzv. zvučni ambijent kako bismo priču približili gledatelju.
Nakon projekcije filma učenici, članovi povijesne skupine, pod vodstvom profesorice Melite Štimac, čitali su priče o životima nevinih i njihovim prekinutim djetinjstvima tijekom borbenih djelovanja u ratu, želeći ukazati na to koliko je rat snažno djelovao na djetinjstvo svakog djeteta, među kojima su mnogi svoje živote zauvijek izgubili. Učenici su naglasili kako smo dužni spominjati njihova imena jer oni nisu imali priliku odrasti, nisu imali priliku živjeti. Osim interpretativnog čitanja, povjesničari su i scenski prikazali život u podrumu u vrijeme ratnih zbivanja te su zaslužni za estetsko uređenje prostorije, kao i za tematsko uređenje panoa u školskom hodniku.
Svečanost su obogatili učenici školske glazbene skupine zajedno s našim bivšim učenicima, pod vodstvom profesorice Vesne Krgović. Pjesmama Stop the War in Croatia i Ne dirajte mi ravnicu protresli su emocije svih prisutnih i odaslali poruku mira koja se ranih 90-ih širila diljem Hrvatske. Ove pjesme tijekom Domovinskog rata davale su nadu braniteljima i hrvatskom narodu kada im je bilo najteže.
Filmom, pričom i pjesmom prisjetili smo se i odali duboko poštovanje te zahvalnost svim žrtvama Domovinskog rata. Obilježavanje ovoga blagdana učenici naše škole, zajedno s profesoricom Melitom Štimac, završili su paljenjem lampaša u Vukovarskoj ulici kako bi svim žrtvama osigurali vječnu svjetlost i toplinu, te kako bi njihove duše pronašle svjetlo i svoj put u mraku.