Vukovar

Dana 26. travnja 2024. godine učenici 4.a, 4.d i 4.e razreda, uz pratnju profesora povijesti Melite Štimac i Ivana Trogrlića, a u sklopu nastavne teme o Domovinskom ratu, posjetili su grad Vukovar.
Prvo odredište bila je Trpinjska cesta gdje nas je dočekao i vodič našega putovanja, bivši vukovarski branitelj. Okupili smo se ispred Spomen doma gdje je postavljen tenk kao znak sile koju su slomili hrabri branitelji, te bista Blage Zadre, jednog od heroja Domovinskoga rata. Spomen dom zgrada je napravljena u obliku stisnute šake koja simbolizira snagu kojom se grad branio od agresije. Tijekom obilaska mogli smo vidjeti videoekrane u zidovima na kojima se prikazuju ratne fotografije, videosnimke te ratna izvješća. U središtu se nalazi ponor s kupolom uništenog tenka bivše JNA, a uokolo su ispisana imena poginulih pripadnika vukovarske brigade.

Naše je sljedeće odredište bila Opća županijska bolnica Vukovara, koja je za vrijeme opsade grada 1991. godine sustavno bombardirana i uništavana od strane JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Na bolnicu je svakodnevno padalo stotine različitih projektila. U tim je teškim vremenima osoblje bolnice pružalo najbolju moguću njegu braniteljima, civilima ali i neprijateljskim vojnicima. Nakon ulaska u bolnicu imali smo priliku pogledati kratak film o događajima u Vukovaru. Još uvijek pod dojmom pogledanoga, u tišini odlazimo do mjesta na kojemu je avionska bomba „krmača“ probila sve betonske ploče zgrade i pala na krevet između nogu pacijenta. Na keramičkim je pločicama u hodniku otisnut dnevnik bitke za Vukovar prema sjećanju dr. Vesne Bosanac. U nekoliko soba koje smo imali priliku vidjeti, smješteni su tadašnji bolnički ležajevi s lutkama koje simboliziraju pacijente.

Nakon obilaska muzejskog prostora bolnice, uputili smo se na Ovčaru, danas poznatu kao mjestu najvećeg zločina u Domovinskom ratu. Ondje se nalazi masovna grobnica na kojoj su ubijeni ranjenici i medicinsko osoblje već spomenute vukovarske bolnice, te Spomen- dom otvoren u hangaru u kojemu su žrtve provele svoje posljednje sate života i ostavile svoje nedosanjane snove.
Pokolj u Vukovaru ratni je zločin koji su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noći s 20. na 21. studenog 1991. tijekom okupacije Vukovara kada je ubijeno oko 260 civila i vojnika. U hangar je 20. studenoga dovedeno više od 260 branitelja i civila iz vukovarske bolnice. Po dolasku su im oduzeti svi osobni predmeti, a zatim su krenule torture i užasi. Iste su večeri odvezeni na Ovčaru gdje ih je čekala iskopana jama i tragična sudbina. Danas se na mjestu masovne grobnice nalazi spomenik poginulim hrvatskim braniteljima. Na mjestu gdje su ubijeni simbolično je zasađeno onoliko grmova koliko je pronađeno tijela kao i spomenik Golubice, ispred kojeg su učenici u čast stradalima zapalili lampaše. Taj spomenik obilježava sve masovne grobnice ubijenih u Domovinskom ratu u Hrvatskoj. Golubica je simbol mira, poziv da više ne bude rata i da se svi zalažemo za mir.

Naša sljedeća lokacija bilo je Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Ondje se, na mjestu masovne grobnice, danas nalazi 938 bijelih mramornih križeva, po jedan za svaku žrtvu. Memorijalno groblje podijeljeno je u aleje u kojima su vječni mir našli poginule žrtve. U središnjem je dijelu postavljen spomenik Zračnoga križa unutar kojega gori vječni plamen.
Zatim smo posjetili vukovarski vodotoranj, simbol hrvatskog zajedništva i snage. Tijekom opsade, vodotoranj je bio jedna od najčešćih meta, no unatoč više od 600 direktnih pogodaka ostao je stajati na ponos gradu. U najtežim je trenutcima Vukovarcima bio nada i ohrabrenje. Svake su se noći hrvatski branitelji penjali kako bi podizali hrvatsku zastavu. Danas je živi svjedok patnje, stradanja ali i prkosa i otpora grada, pobjede i novoga života.
Posljednje odredište bio je Spomen- križ na ušću Vuke u Dunav, podignut u čast poginulim braniteljima koji su svoje živote dali za slobodu Hrvatske. „Navik on živi ki zgine pošteno“ uklesanim se stihovima na glagoljici odaje počast i zahvala za njihovu borbu i žrtvu.
Uspomene i rane Grada heroja prisutne su i dan danas, uvijek će i ostati prisutne, a mi se moramo pobrinuti da se prošlost nikada ne zaboravi i nikada ne ponovi.


