Povijest
Povijest bjelovarske Gimnazije datira od 1858. godine, godine osnivanja Male realne nesamostalne škole pod imenom “BELLOVAR UNTER-REALSCHULE”, koja je bila spojena sa ovdašnjom Glavnom školom, a nalazile su se u istoj zgradi. Školske godine 1858./59. u Malu nesamostalnu realku upisano je 36 učenika, a veæ sljedeæe godine formiran je i drugi razred tako da ona postaje prava realna škola s dvogodišnjim trajanjem. Nastavu izvode dva uèitelja, a vjeronauk poučava mjesni svećenik.
Školuju se podčasnici, a kasnije se organiziraju dvogodišnji tečajevi za učiteljsku službu.
1863. godine škola se proširuje s još jednim razredom, a 1869. dodan je još i IV. razred. Time je bjelovarska mala realka postala prva srednja škola. Iako je hrvatski jezik bio ravnopravan s njemaèkim od 1868. godine, tek se od 1872. vode imenici i izdaju svjedodžbe na hrvatskom jeziku.
Godine 1874. grad Bjelovar postaje kraljevskim gradom sa svim pravima. Broj stanovnika se povećao, a s tim i potreba za proširenjem škole. Preustrojstvom u Kraljevsku malu realnu gimnaziju 1877./78. prvi i drugi razredi bili su realno-gimnazijski, a treći i četvrti realni. Brzim razvojem i promjenama došlo je do pomanjkanja prostora u staroj zgradi tako da 1878. godine Kraljevska zemaljska uprava odlučuje podići novu.
Tako će se početi graditi nova zgrada u kojoj je Gimnazija i danas smještena. Školske godine 1904./05. kompletirana je Gimnazija i od tada ima osam razreda. Te godine u bjelovarskoj Gimnaziji postoji 12 odjeljenja s 310 učenika i 56 učenica.
1905. godine održan je prvi ispit zrelosti. Ispit zrelosti uspješno je položio 21 uèenik.
1914. godine službeno pismo postaje samo latinica, a nastavni jezik iskljuèivo hrvatski. Već 1918. godine škola broji 428 učenika u 16 odjeljenja.
Period od rata do tridesetih godina karakterizira osnivanje raznih učeničkih udruženja , ali pod uvjetom da nisu u suprotnosti s interesima vlasti. U razdoblju izmeðu dva rata nije došlo do znatnijih promjena u sustavu školovanja. Za vrijeme Drugog svjetskog rata škola je nastavila s radom iako joj je zgradu privremeno oduzela vojska. Po završetku rata naziv škole je Državna realna gimnazija u Bjelovaru, a ima učenike viših i nižih razreda.
Od školske godine 1955./56. Gimnazija ima samo više razrede, dok su niži potpali pod osmogodišnju školu. Šezdesetih i sedamdesetih godina škola ima uglavnom 16 odjeljenja i oko 500 uèenika. U tom periodu Gimnaziju u Bjelovaru pohađaju učenici od kojih će neki postati poznati znanstvenici i stručnjaci, te tako zadužiti Hrvatsku, ali i svijet, svojim stručnim radom i novim spoznajama.
Uvođenjem usmjerenog obrazovanja 1977. godine Gimnazija prestaje postojati, a u njenu zgradu useljava pripremni stupanj usmjerenog obrazovanja.
Gimnazija u Bjelovaru ponovo se ustrojava nakon demokratskih izbora u Republici Hrvatskoj.